četvrtak, 04 septembar 2014 07:11

Katalog za izložbu PIXEL=PIGMENT

. PIKSEL je osnovna jedinica vizuelne informacije
novog doba.
. Tokom prethodne dekade svaka je informacija
PIKSELIZOVANA putem medija: TV-monitora,
telefona, led-ekrana...
. Nova gene racija je stasala na pikselu
. Danas zadovoljavamo potrebe PIKSEL GENERACIJE.
. ONA prima ogroman broj vizuelnih informacija
neverovatnom brzinom.
. Većim delom na nesvesnom nivou, informacije
se slažu NASUMIČNIM MIKSOM, nastaju autentične
impresije i ne postoje dve istovetne.
. P=P doslovce imitira procese nastale u okumozgu
urbanih ljudi.
. Nasumice odabran motiv, ne dubinski već površno
na nivou polusvesne impresije, iz svog izvornog
ELEKTRONSKOG zapisa biva pretočen u
boju, realnu sliku.
. TRAGANJE ZA ALATIMA koji će ovaplotiti virtuelne
alatke fotošopa je dominantno.
. RAZMIŠLJAM KROZ LEJERE, oni su putokaz,
postupak koji je već jednom proživljen u polju digitalne,

 KAKO SU INTERMEDIJALCI OTKRILI TOPLU VODU


Jelena Gorički, 2014.


KONTEKST U KOME NASTAJE IDEJA
Rubna generacija umetnika kojoj pripadam je ukapirala da je
na prekretnici društveno-političkih tokova na početku novog milenijuma
nastupila i tehnološka prekretnica. Intuitivno smo nazirali
značaj digitalne slike koja je otvorila čitav niz poetičkih
pitanja. Tako sam počela da razmišljam o poetici digitalne slike,
perspektivi klasične i mogućnosti da jednu uvedem u drugu.
Mora biti da su taj osećaj imali i slikari rane renesanse koji su
zahvaljujući novoj tehnologiji uljane boje ovladali dotad nepoznatom
vazdušnom perspektivom i uveli valer u sliku. Uopšte,
svaki put je neka tehnološka novina pomerala granice slikarstva.
Na sličan način su kasnije pronalasci poput kamere opskure,
mikroskopa, sočiva, fotografije, uticali na određene pojave
u slikarskom mediju. Dakle, intermedijala traje mnogo duže
nego što smatramo.


RANI MANIFEST POETIKE DIGITALNE SLIKE
Pokušaj odbrane poetike digitalne slike desio se na trećoj godini
studija (1999) u vidu kratkog manifesta u kome svom profesoru
(Milan Blanuša) predstavljam teoriju o verovatnom krahu klasičnog
slikarstva i potrebi da se ono nekako dovede u relaciju sa
digitalnom slikom. Tako sam formulisala nekoliko teza koje su
i ovde izložene a koje su deset godina kasnije postale aksiomi.
Tokom naredne dekade gotovo svaka vizuelna informacija bila je
pikselizovana zahvaljujući medijima putem kojih nam je ekranska
slika bila dostupna (monitori, telefoni, led-ekrani...). Nova generacija
je stasala na pikselu kroz koji može da primi ogroman broj
vizuelnih informacija neverovatnom brzinom. Informacije primane
na svesnom i većim delom nesvesnom nivou, slažu se u našim
mozgovima nasumičnim miksom i stvaraju autentične impresije
koje su potpuno individualne.


MAŠINA KAO SAUČESNIK U KREATIVNOM PROCESU
Analitika je sada dominantna u procesu nastanka slike što je ranije
obrnuto. Prvo se dešavala čista, sirova, ekspresija koja je inicirala
prvu sliku-asocijaciju, a zatim je ona bila osnov za dalju razradu.
Analitika dolazila na kraju, kao naknadna pamet. Ulazak u prostor
digitalne slike me je pretvorio u kompjuter, njegova logika=moja
logika, njegove putanje=moje putanje. Mada je jedan dobar deo
ranih radova, koji su uključivali rad na računaru, zapravo imao za
cilj da isprovocira grešku mašine. Računari su tada imali malo memorije
i ja sam, zadajući im puno operacija istovremeno, pokušavala
da ih nateram na grešku, a zatim tu grešku zabeležim putem
štampača na papiru. Tako je prvi put nastao spoj digitalne i realne
slike u mojoj umetnosti. Potom bih na toj grešci intervenisala veoma
ekspresivno, olovkom ili nekim drugim alatom, pa bih postupak
ponavljala, papir bi ponovo prolazio kroz štampač da bih zabeležila
novu grešku kompjutera. Ove sam radove nazvala kompjuterskom
ekspresijom jer ih je mašina izbacivala u trenucima rastrojstva.


SLOBODA U NESLOBODI
Tokom rada na poslednjim radovima doslovce sam imitirala proces
kome su urbani ljudi izloženi. Nasumično sam birala motive,
koji me ne zaokupljaju dubinski već površno, na nivou intenziteta,
zapisivala ih u elektonskom mediju i tako su nastali digitalni predlošci
koji nose svoju specifičnu poetiku digitalne slike. Potom taj
isti proces, koji je veoma složen i zahteva promišljanje, ponavljam
u klasičnom slikarskom mediju. Dominantno je traganje za alatima
koji će mi omogućiti da ovaplotim virtuelne alatke fotošopa (photoshop).
Sama digitalna skica je izuzetno važna jer je isključila nekadašnju
ekspresiju kojoj sam bila sklona u ranom periodu. Sada
„razmišljan u lejerima“ oni su putokaz, postupak koji je već jednom
proživljen u polju digitalne slike te ga sada samo ponavljam kada
umesto table za crtanje koristim četku i boju.

Pročitano 2499 puta